Plantarni fascitis je bolnost donjeg dijela pete, a nastaje kao posljedica akumuliranih mikrooštećenja koja uzrokuju degeneraciju kolagenih vlakana plantarne fascije na polazištu na petnoj kosti stopala; danas se vjeruje da je sindrom prenaprezanja, a ne klasična upala. Petni trn može biti prisutan, ali nije uzrok plantarnog fascitisa.

Uzroci su loša obuća (istrošena, bez dobre podrške uzdužnom luku, pretvrda) i greške u treningu (promjena intenziteta treninga, tvrdi i neravni teren) te pretjerana pronacija stopala (spušteno stopalo, udubljeno stopalo), prenapeta Ahilova tetiva, atrofija mišića nakon liječenja uganuća gležnja, pretilost, atrofija masnog jastučića pete (obično kod starijih).

Rizik za razvoj plantarnog fascitisa je u sportovima, posebice trčanju, te aktivnostima koje zahtijevaju iznenadne okrete i zaustavljanja, produljenim periodima stajanja, oslabljenoj snazi i fleksibilnosti, pretjeranoj tjelesnoj masi te neadekvatnom zagrijavanju prije treninga.

Glavni simptom je bol ili osjetljivost na tabanu, posebice na peti (odozdo) – često je bol najjača ujutro kod ustajanja, prvi korak je najbolniji, te nakon duljeg hodanja/trčanja, a smiruje se s mirovanjem.

Dijagnosticira se liječničkim pregledom, rijetko je potreban UZ ili MR.

Liječenje je individualno prema uočenim čimbenicima nastanka. Obično se preporuča mirovanje od nekoliko dana (u ovisnosti o jakosti bola i duljini tegoba), hladni oblozi, protuupalni gelovi za mazanje, povremeno protu-upalni lijekovi u obliku tableta i individualni ortopedski ulošci, od fizikalne terapije kosriti se laser i UZ te danas sve češće izvantjelesna terapija udarnim valom. U zadnje vrijeme se koristi imobilizacija noćnom udlagom. Kod dugotrajnih slučajeva radi se i opuštanje plantarne fascije endoskopski. Dok je bol prisutna preporuča se izbjegavati sve aktivnosti koje pogoršavaju bol, a kondiciju održavati plivanjem, hodanjem u vodi, bicikliranjem, veslanjem.

Prevencija uključuje adekvatno zagrijavanje i istezanje prije (i poslije) treninga, održavanje snage i fleksibilnosti, održavanje idealne tjelesne težine, izbjegavanje aktivnosti koje predstavljaju pretjerano opterećenje stopala, nošenje odgovarajuće obuće s gumenom širokom petom i individualnim ulošcima.

Prognoza je dobra, većina slučajeva se dobro liječi uz konzervativnu terapiju, ali je potrebno 2-4 tjedna do povratka sportu, kod težih slučajeva i 8 tjedana; rijetko je potrebna operacija, ali nakon operacije potpuni povratak sportu je tek kroz 4 mjeseca.